Tko ne zna mit o Marku Polu koji je sa svojim ocem Nic\u00f2lom i bratom Maffeom, Venecijancima po jednima, a Dalmatincima po drugima, iz Kine u Italiju donio pa\u0161tu? No osim standardnih, ima jo\u0161 jedna zanimljiva predaja. Prema njoj su se 1295. godine bra\u0107a Polo, obu\u010deni u dronjke, pojavili u Veneciji nakon dvadeset i \u010detiri godine odsustva, izgleda srodnija Mongolima nego Mle\u010danima, pa su ih svi njihovi prijatelji zamijenili nekim strancima, \u0161tovi\u0161e skitnicama, a njihova plemenita rodbina s njima nije htjela razgovarati. Shvativ\u0161i poruku, razderali su svoju prljavu odje\u0107u u kojoj su skrivali u\u0161iveno blago u draguljima i pokazali ga ro\u0111acima. Kad su pohlepnici ugledali blje\u0161tavo kamenje, u alegori\u010dnom su naboju prigrlili povratnike i uprili\u010dili im veliku gozbu. Pri\u010da se da se cijeloga dana u ku\u0107i Polovih zveckalo loncima i no\u017eevima i da se kao rezultat toga na blagovali\u0161tu te no\u0107i s nanizanih drvenih pladnjeva na kredencima uzdizala mirisna para gusaka i kopuna, srne\u0107ih i tele\u0107ih pe\u010denki i jednog so\u010dnog odojka nadjevena slaninom. Pro\u017edrljivi su gozbenici rukama otkidali komade mesa i trpali ih u usta, a kosti bacali psima pod stol. Na trpezi se na\u0161la i pa\u0161ta sa ze\u010detinom koja je mirisom kiptjela podjednako na Istok koliko na Zapad, osobito Mediteran, sna\u017eno dra\u017ee\u0107i nepca Polovih ro\u0111aka. Marko ju je u duhu srednjovjekovnih gozbi, na kojima je jelo moralo uzbuditi i zadiviti, teatralno predstavio tradicionalnim jelom dalekoga Kitaja (Kine) i poslasticom Velikog Kana. Bili su to tanki rezanci poslu\u017eeni u prigodno izra\u0111enoj d\u017eunki od tijesta, na podlozi od raznolikog povr\u0107a kao utjelovljenje morskih valova po kojima se Marko s bra\u0107om vratio ku\u0107i Indijskim oceanom. Njihov poriv za sladostrasnim u\u017eitkom da ku\u0161aju Markovu pa\u0161tu bio je pod za\u010daranim imperativom njihova ega. Kao posljedica toga, prva je \u201eplanula\u201c tjestenina, potom se gozba, na kojoj su se nadahnuto i neprestano dizale zdravice u \u010dast bra\u0107i Polo, protegnula dugo u no\u0107. I doista, to je samo jedna u nizu verzija ove znamenite pri\u010de o tome kako je pa\u0161ta krenula u svoju gastronomsku pustolovinu. No Marko tada nije ni slutio da \u0107e samo tri godine poslije, u pomorskoj bitki izme\u0111u Genove i Venecije, kod Kor\u010dule biti zarobljen i da \u0107e jedno vrijeme provesti u uzni\u0161tvu genove\u0161kog zatvora. Odatle \u0107e dakle uz pomo\u0107 stanovitog romanopisca Rustichella iz Pise, kojemu \u0107e Marko do\u0161aptavati svoje do\u017eivljaje iz Azije, proizi\u0107i knjiga Livre des mervelis du monde. Ona \u0107e poslije biti naslovljena Il Millione, zbog apokrifnih pri\u010da u kojima se prepli\u0107u stvarnost i fikcija, ali postat \u0107e ona i nadahnu\u0107em mnogim pustolovima koji \u0107e koje stolje\u0107e poslije otkrivati put do Indija. Tako jedna vjerodostojna predaja tvrdi da je natpis na nekoj staroj karti Polove knjige, nedaleko od mjesta ozna\u010denog kao Calcut, nadahnuo Vasca da Gamu da postane jednim od njih. I ubrzo \u0107e portugalske karavele iz Isto\u010dnih Indija donositi mnoge za\u010dine koji \u0107e bogatiti europske pe\u010denke, kola\u010de i na plamenu kuhane krepke juhe.
\nMe\u0111utim varaju se oni koji tvrde da je Polo, donijev\u0161i pa\u0161tu u Italiju, dva stolje\u0107a prije velikih otkri\u0107a spasio Vaneciju, a zatim i cijelu Italiju od silne gladi. Jer istina je da su Talijani tjesteninu poznavali od anti\u010dkih vremena. Tomu svjedo\u010di jedan etru\u0161\u010danski reljef iz \u010detvrtoga stolje\u0107a prije Krista, kao i nekoliko stolje\u0107a stariji rimski predlo\u017eak ili recept nekih lasanuma, danas popularnih lazanja, koje naziv vuku od gr\u010dkoga laganon, \u0161to zna\u010di fini list tijesta koji se pr\u017ei, a odnosi se na rezance. Nadalje, pedeset godina prije putovanja Marka Pola i Arapi i Indijci jeli su tjesteninu, od koje je najpoznatija bila ri\u0161ta, ili svje\u017ei rezanci s mlijekom, dok su suhu pa\u0161tu nazivali itrija i ona je bila manje popularna. Preko Orijenta recept dopire do Europe pa ve\u0107 1279. godine ko\u0161aru suhih makaruna \u0110enove\u017eanin Ponzo Bastone u naslije\u0111e ostavlja svojim sinovima.
\nAko pustolov Marko nije ovu deliciju donio iz Dalekog istoka, mogu\u0107im je da je on svojim uvjerenjima popularizirao pa\u0161tu u gradu na lagunama, \u0161to je izazvalo \u017eivo zanimanje venecijanskih kuhara, koji \u0107e nakon vi\u0161egodi\u0161njih nastojanja prona\u0107i pravu kombinaciju vode, bra\u0161na, jaja i soli. Ta je formula bila po volji Kraljici Mora, kojoj je zbog galopiraju\u0107eg prirasta stanovni\u0161tva p\u0161enica, barem tada, bila predragocjena. Od nje se pravio kruh, a budu\u0107i da u to vrijeme Republika Sv. Marka nije pretjerano marila za poljodjelstvo, p\u0161enicu je morala uvoziti. Dokaz tomu brojne su isprave o uvozu \u017eita i to\u010dno raspisane mjere koje su odre\u0111ivale te\u017einu hljebova kruha prodavanih u Veneciji, a njezinom takmacu Dubrova\u010dkoj Republici bio je zabranjen pristanak brodova u Serenissimi, osim ako su dovozili \u017eito u njezine hambare. Jer mo\u017ee se re\u0107i da je \u017eito poput soli bilo dr\u017eavni monopol. A kako je za pripravu pa\u0161te potrebno manje bra\u0161na nego za kruh, ona se ve\u0107 u petnaestom stolje\u0107u, kad su \u017eetve bile slabe, prometnula u spasiteljicu siroma\u0161nih i gladnih, kao \u0161to \u0107e krumpir postati nekoliko stolje\u0107a poslije. A kad bi \u017eetva bila dobra, Venecijanci bi ulice punili povicima \u201eLasagnari!\u201c i \u00abProdava\u010di tjestenine!\u00bb, veli\u010daju\u0107i njihove proizvode.
\nKako bilo, pa\u0161ta je postojana tekovina kulinarske povijesti. Premda se prvotno u Italiji poslu\u017eivala kao prilog, a tek poslije kao samostalno jelo, pjatanca je to za kojom cure sline probranih gurmana i pomoraca. I danas, gotovo da nema brodske \u0161tive u kojoj se ne nalazi nekoliko kilograma suhe tjestenine koja nautama predstavlja pravu gastronomsku sve\u010danost. Njezina priprema zahtijeva tek dvadesetak dekagrama mesa ili ribe, ne\u0161to povr\u0107a ili vongola, ili tek nekoliko kapi maslinova ulja s malo mirisna \u010de\u0161njaka i peveruna. Posljednja tri sastojka u svom alkemijskom slijedu preobrazbe klju\u010d su recepture za pa\u0161tu aglio olio. Osnovno je pravilo u njezinoj besprijekornoj pripremi da mora biti \u201ekuhana na zub\u201c, ili kako to Talijani ka\u017eu, al dente. Ispit je to na kojemu padaju po\u010detnici dobrog teka. Ima me\u0111u njima i kulinarskih diletanata koji pa\u0161tu lijepe malo za zid, malo za plo\u010dice, samo da se uvjere da je kuhana. Me\u0111utim danas se ipak s pravom smatra da je kolijevka moderne pa\u0161te ljupki gradi\u0107 Graniano u okolici Napulja. Neko\u0107 se u tom hramu pa\u0161te u ju\u017enoj Italiji tjestenina spravljala s izvorskom vodom i durum p\u0161enicom, a su\u0161ila se vani na zraku koji je nadirao s mora i koji joj je davao osobit okus. Tjestenina nije slu\u010dajno postala popularna u ovom ju\u017enotalijanskom gradu. Naime jo\u0161 u sedamnaestom stolje\u0107u zbog nesta\u0161ice mesa na gradskim tr\u017enicama tjestenina je do\u017eivjela trijumfalan uspjeh. Ako tomu pridodamo i umak od raj\u010dice, koji nekako u to vrijeme iz \u0160panjolske sti\u017ee u Italiju, ne \u010dudi \u0161to je napolitana i danas jedan od najpopularnijih recepata za pa\u0161tu. Ona se spravlja tako da raj\u010dice o\u010distimo od peteljki. No\u017eem im odstranimo zeleno srce, a potom u tavi na maslinovu ulju pozlatimo nekoliko glavica nasjeckana \u010de\u0161njaka. Da \u010de\u0161njak ne zagori, brzo dodamo krupno narezane i oguljene raj\u010dice. Ako procijenimo da su raj\u010dice kisele, prikladno ih je pri kuhanju posuti \u0161e\u0107erom kako bi umak bio manje o\u0161tar i kiseo. Vatru smanjimo i kuhamo oko petnaest minuta. Ako se priprema ve\u0107a koli\u010dina \u0161al\u0161e, kuhamo je i do dva sata. Na samom kraju dodamo nekoliko listi\u0107a bosiljka i malo ljute papri\u010dice ili peveruna. Gotov umak pomije\u0161amo sa \u0161pagetima ili pennetama. Pa\u0161ta pripremljena na ovaj na\u010din odi\u0161e poput mlade ljubavi.<\/p>\n

Tagliatelle s tripicama<\/strong><\/p>\n

Sitno nasjeckan luk za\u017eutite na maslinovu ulju. Dodajte \u00bd kg sitno nasjeckanih, prethodno obarenih janje\u0107ih tripica i list lovora te posolite. Sada pospite s 3 nasjeckana re\u017enja \u010de\u0161njaka i \u00bd \u017eli\u010dice slatke paprike te podlijte sa \u00bd dl bijelog vina. Posolite i popaprite. Kuhajte oko 45 minuta na laganoj vatri i povremeno podlijevajte vodom. Kad su tripice kuhane, dodajte im napola kuhane tagliatelle i dokuhajte ih al dente s tripicama. Slu\u017eite s naribanim ov\u010djim sirom<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tko ne zna mit o Marku Polu koji je sa svojim ocem Nic\u00f2lom i bratom Maffeom, Venecijancima po jednima, a Dalmatincima po drugima, iz Kine u Italiju donio pa\u0161tu? No osim standardnih, ima jo\u0161 jedna zanimljiva predaja. Prema njoj su… Continue Reading →<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":101,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ugostiteljsko-savjetovanje.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102"}],"collection":[{"href":"https:\/\/ugostiteljsko-savjetovanje.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ugostiteljsko-savjetovanje.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ugostiteljsko-savjetovanje.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ugostiteljsko-savjetovanje.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=102"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ugostiteljsko-savjetovanje.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/102\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ugostiteljsko-savjetovanje.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/101"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ugostiteljsko-savjetovanje.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=102"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ugostiteljsko-savjetovanje.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=102"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ugostiteljsko-savjetovanje.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=102"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}